Skener ili skeniranje?

Isplati li se više kupiti skener i samostalno skenirati ili platiti skeniranje filmova

Povratkom interesa za fotografiranje na film i skeniranje filmova ponovo se javila stara dilema, kupiti vlastiti skener ili koristiti usluge skeniranja u minilab centrima. Kako bi dali odgovore na bar neka pitanja izvukli smo iz naše arhive jedan stari tekst napisan u doba kad je ovakva dilema bila znatno aktualnija. Modeli koji se ovdje spominju više se ne proizvode, ali moguće ih je nabaviti rabljene. Cijene usluga su se također promijenile, nismo ih provjeravali, no vjerujemo da se odnosi cijena nisu znatno promijenili, jeftinija je usluga ali su jeftiniji i uređaji istih karakteristika. Svi zainteresirani mogu i sami provjeriti cijene i izvesti zaključke, nadamo se da će vam tekst biti koristan:

Nedavno se na našem tržištu pojavio novi skener za filmove i dijapozitive Minolta Dimage Scan Dual III koji je svojom cijenom od samo 3000 kuna privukao pažnju fotografske javnosti. Radi se o skeneru koji može prihvatiti 35 mm i APS formate, ima rezoluciju od 2820 dpi, radi sa 8 ili 16 bita po kanalu, a dinamički mu je raspon impresivnih 4,8 D jedinica. Iako 3000 kuna nije mali iznos, on je daleko manji od cijene koju su do sada imali slični uređaji. Stoga su mnogi fotografi koji koriste filmove ili dijapozitive već nabavili ovaj skener, no postoji i ona grupa opreznijih koji se boje da za tako mali iznos ne mogu dobiti potrebnu kvalitetu te se pitaju nije li bolje koristiti usluge profesionalnih studija. Platiti za skener ili za skeniranje? Kako bi razriješili njihove dileme uzeli smo negativ snimljen za testiranje filma Kodak Portra 400 UC i odnijeli ga na skeniranje u dva svima dostupna servisa Konica digitalni centar (Šubićeva 65) i IPIK (B. Magovca 21).

U Konici je skenirano na skeneru Nikon 4000 ED rezolucije 4000 dpi, u IPIK-u je skenirano na skeneru digitalnog minilaba Fuji Frontier 350, a treći sken napravljen je na Minoltinom skeneru. Kodakova Portra serija profesionalnih filmova optimizirana je za skeniranje što je uvjetovalo izbor filma. Svi su skenovi napravljeni na maksimalnim rezolucijama, u potpunosti su neobrađeni, skenirani bez bilo kakvog podešavanja parametara i bez korekcija. Za početak pogledajte razlike u općem izgledu slike. O ukusima se ne raspravlja, ali razlike su očite, a prema sjećanju kako je izgledala scena za vrijeme snimanja Minolta je napravila daleko najbolji sken. Slike s druga dva skenera dodatnom obradom i podešavanjem parametara mogli bi podesiti na potreban izgled, no to je dodatni trud koji vas čeka kad sjednete za računalo.

Pogledajmo sada kako izgledaju izabrani detalji. Veličina slika je identična, ali je veličina objekata različita. Razlog tome je što smo direktno iz originalnih datoteka uzeli izreze iste veličine, a datoteke su različitih veličina jer skeneri imaju
različite rezolucije.

Nikakva obrada nije rađena osim što je prilikom otvaranja datoteke s Nikona Adobe RGB profil promijenjen na sRGB. Minolta Dimage Scan Dual III skener napravio je sliku rezolucije 2688 x 4032, veličine 31 MB. To je ujedno i najmanja slika te su detalji sitniji. O kvaliteti i oštrini prosudite sami.

Skener na minilabu Fuji Frontier 350 dao je sliku rezolucije 3035 x 4535, veličine 40 MB. Ta je slika veća od Minoltine, ali manja od Nikonove. Cijena jednog skena takve rezolucije iznosi 35 kn.

Nikon 4000 ED dao je sliku rezolucije 3946 x 5782, veličina slike je 65 MB i to je ujedno najveća slika. U Konici skeniranje naplaćuju prema veličini slike. Za svaki MB platit ćete 50 lp, odnosno cijena ovakvog skena je 32,50 kn.

Što na kraju zaključiti? Minolta Dimage Scan Dual III dostojan je protivnik većim i jačim skenerima kad se radi o skeniranju negativa u boji, pogotovo ako se u obzir uzme cijena od 3000 kn. Skener će se isplatiti već nakon 90 skeniranih negativa odnosno 3 skenirana filma (više ako u digitalnom servisu skenirate na manjim rezolucijama).

Za bolju prosudbu prilažemo još nekoliko detalja izvađenih iz skenova.

Tekst i fotografije: arhiva Damir Tiljak.