Otpuhavanje prašine sa senzora

Prvi korak prilikom čišćenja senzora je otpuhavanje prašine s njegove površine

Kao što smo već vidjeli postoji mnogo načina na koji prašina može doći do senzora. Prvi korak prilikom čišćenja je otpuhavanje prašine sa senzora, ako se dobro izvede često je to i jedini potreban korak. Većina proizvođača aparata ovo preporučuje kao jedini način čišćenja senzora, prvenstveno zato što je ovo nekontaktni način čišćenja, odnosno nema nikakvog fizičkog kontakta sa površinom senzora, barem ne bi trebalo biti, osim ako ne ugurate puhalicu preduboko u aparat.

Postoji mnogo načina za otpuhavanje prašine sa senzora, ovisno o izvoru struje zraka, načinu aplikacije i položaju aparata prilikom propuhivanja.

Izvori zraka ili plina mogu biti različiti. Za početak tu su gumene pumpice koje mnogi smatraju najpraktičnijim rješenjem. Možemo ih nositi sa sobom na teren, lagane su i praktične, nisu pretjerano skupe, no struja zraka koju možemo pomoću njih dobiti nije baš intenzivna. Neki to smatraju manom, a neki prednošću. Pumpica jednostavno upuhuje vanjski zrak tako da je treba koristiti u situacijama kada nema prašine u vanjskom zraku jer ćemo inače stvoriti dva problema, upuhat ćemo još prašine u komoru zatvarača, a dio prašine će vjerojatno ostati i u pumpici te će stvarati probleme prilikom narednih čišćenja.

Neki se put prašina lako otpuhne, a neki put baš i ne. Dva su osnovna razloga zašto se prašina ponekad ne može otpuhati, prvi je da je bila vlažna ili na neki drugi način ljepljiva kad je došla u kontakt sa senzorom, na primjer zrnca peludi mogu se vrlo jako zalijepiti za površinu senzora pa ih je moguće očistiti samo mokrim načinom čišćenja. Drugi je razlog statički elektricitet koji nabojem drži prašinu na površini. Ne možemo provjeriti navode, no neki izvori na Internetu tvrde da je u radnom stanju površina senzora uvijek statički nabijena. Kako bi omogućili lakše otpuhavanje prašine proizvođači su novije modele senzora počeli premazivati antistatičkim slojem. A za one koji taj sloj nemaju također je smišljeno rješenje - anti statički zrak. Na običnu se puhalicu natakne sklop koji ionizira zrak i na taj način poništava statički naboj na senzoru. Koliko je ovaj način učinkovit nije nam poznato. Na sličan način kao obična gumena pumpica djeluje i pumpa za napuhavanje zračnih jastuka i madraca.

Ona ipak ima nekoliko prednosti. Pritisak na pumpu izvršava se nogom tako da su nam obje ruke slobodne. Zapravo nisu jer jednom moramo pridržavati cijev za dovod zraka, ali to je puno lakše i jednostavnije nego istovremeno stiskati pumpicu i usmjeravati je. Također cijev za dovod zraka možemo bolje i sigurnije usmjeravati na određena područja aparata i senzora. Ono što je najvažnije možemo postići intenzivnu struju zraka, odnosno kompletan raspon intenziteta strujanja zraka je znatno veći i možemo ga puno bolje kontrolirati, tako na primjer možemo dobiti pritisak u dugačkim vremenskim intervalima što je s gumenim pumpicama nemoguće. Treba koristiti samo jednostavne pumpe s plastičnim ili gumenim mijehom, nikako pumpe koje imaju klipove i kojekakve mehanizme poput manometra ili povratne ventile. Takve su pumpe podmazane i prilikom propuhivanja senzora može se dogoditi da struja zraka sa sobom ponese dio maziva te da tako onečistimo senzor.

Multiflat pribor je mali, pa samim tim i vrlo praktičan za nošenje u fotografskoj torbi. U kompletu su puhalica, set cjevčica i izvor stlačenog ugljičnog dioksida. Moguće ga je kupiti u Prizmi. Plin se nalazi u metalnim ampulama i trebao bi biti potpuno čist bez prašine, vlage i drugih dodataka, tako tvrdi proizvođač. Ampula je pod visokim pritiskom pa njom treba oprezno baratati odnosno treba plin iz nje ispuštati u kratkim kontroliranim mlazovima kako plin ne bi velikim pritiskom udario u sklopove aparata. Kao i svi stlačeni plinovi i ovaj se ekspanzijom hladi pa dugački i jaki mlazovi mogu dovesti do kratkotrajnog smrzavanja senzora, što također nije preporučljivo. Veći izvor stlačenog plina moguće je kupiti u obliku boce za sprej.

Prednost ovih sprej limenki stlačenog plina je što su jeftine i imaju veliki kapacitet. Mana je što ih nije lako nositi u torbi, ako negdje na terenu zatreba hitno čišćenje senzora, što je s njima lako pretjerati te tako smrznuti senzor i što mogu u sebi imati razna onečišćenja jer im je namjena sasvim drugačija. Za ovu bocu koju prodaju u Čipoteci tvrde da je to stlačeni zrak velike čistoće, pa s te strane ne bi trebalo biti problema. Ovo je ujedno i najveća posuda koju zdrav razum preporučuje. Na Internetu sam se nagledao različitih filmova o čišćenju senzora pa su neki ljudi za ispuhivanje čak koristili velike boce komprimiranog zraka, kao one koje služe za zavarivanje. U njima je sasvim sigurno zrak koji nije čist, i koji prolazi preko redukcionih ventila gdje dodatno može pokupiti razne nečistoće. Kompresori bilo koje vrste također mogu u zrak unijeti sitne čestice ulja i masnoće, nemojte ih koristiti. Čak sam čuo o ljudima koji su svoje aparate nosili na ispuhivanje kod zubara, o čistoći zraka iz njihovih kompresora ne mogu suditi, iako postoje kompresori koji generiraju čisti zrak za medicinske potrebe i stvaranje nadtlaka u čistim prostorijama.

Sad kad smo prošli manje više sve glavne izvore zraka za propuhivanje (iako bi se ponetko zasigurno mogao dosjetiti još nekih načina za stvaranje struje zraka) pogledajmo kako na efikasnost propuhivanja utječe položaj aparata. Tri su osnovna položaja, kad je aparat postavljen ravno, kad je aparat postavljen tako da površina senzora gleda prema gore i kad površina senzora gleda prema dole. Obično ljudi uzmu aparat u ruku prema uputama proizvođača naprave što već treba kako bi se komora otvorila, drugom rukom uzmu neku puhalicu ili cijev kroz koju struju zrak pod pritiskom i krenu ispuhavati senzor i komoru - odozgor jer tako bolje vide što rade. Može se to i bolje, dobar fotografski stativ ima mnogo primjena, a upravo je našao još jednu. Kako bi imali obje ruke slobodne aparat možete pričvrstiti na stativ, tako će biti lakše obaviti ispuhivanje prašine. Štoviše kad imamo dobar stativ aparat nije problem podići visoko i okrenuti prema dole, sada će sva prašina koja nošena strujom zraka izleti iz aparata također krenuti prema dole (ne smijemo zaboraviti dobru staru gravitaciju) kao što bi krenula i kad je aparat okrenut prema gore (u kom bi se slučaju bar dio prašine vratio u komoru).

Većina proizvođača ne preporuča stavljati cijev koja dovodi zrak unutar komore, pogotovo kad se otprašuje gumenom pumpicom, savijanje pumpice može dovesti do kontakta vrha cjevčice sa stjenkom komore zatvarača, a možda čak i sa samom površinom senzorskog sklopa, što nikako nije preporučljivo.

I za kraj imamo još jednu mogućnost, a to je postupak suprotan od propuhivanja, usisavanje. Nemojte doći u napast pa usisavati komoru nekim priručnim usisavačima. Ja sam jednom davno dok smo aparate punili filmovima tako na kućni usisavač spojio tanku mekanu plastičnu cijev u nadi da ću usisati prašinu iz poprilično zaprašenog tražila. Podtlak je vratio ogledalo koje je udarilo u gumenu cijev, na sreću se ništa nije dogodilo, no ne bih htio to riskirati s aparatom kod kojeg je istovremeno otvoren i zatvarač, kao što to mora biti kod DSLR-a kako bi pristupili čipu.

Postoje uređaji za usisavanje prašine koji su specijalno dizajnirani za postupak čišćenja senzora, kao što je to Green Clean sustav, no po mom mišljenju oni nisu učinkoviti ukoliko nemate neki sustav za gledanje senzora s velikim povećanjem kako bi zapravo vidjeli gdje se prašina nalazi, bez njega na slijepo lutate iznad površine senzora. Gumene pumpice koje usisavaju zrak kroz istu cijev kroz koju ga ispuhuju mogu se koristiti u obrnutom režimu, kao uređaj za usisavanje zraka.