Postavljanje rasvjete

Jedna od vještina kojom svaki fotograf mora ovladati je pretvaranje svjetla u rasvjetu.

To je umjetnost kontrole svjetla, ali i kontrole sjene, jer sjena je više od pukog odsustva svjetlosti. Svjetlo je, svjetlo, ono poštuje iste zakonitosti bilo da se radi o studijskoj rasvjeti kao izvoru svjetla ili je to Sunčevo svjetlo ili svjetlost nebeskog svoda. Osnovna razlika leži u tome što je studijske izvore svjetla jednostavno kontrolirati, dok prilikom snimanja na terenu ovisimo o meteorološkim uvjetima, dobu dana, dobu godine i geografskoj poziciji. U svom repertoaru rasvjete priroda nudi svjetlo različitih kvaliteta i karakteristika, od jakog direktnog Sunčevog svjetla, do raspršenog svjetla oblačnog dana koje nam daje osvjetljenje bez sjena. Takav raspon možemo dobiti i u studiju. Kad osoba koja se bavi fotografijom počne razmišljati o svjetlu, na pravom je putu ovladavanja osnovnom vještinom koja je potrebna svakom fotografu.

Svjetlo dolazi s jedne strane © Damir TiljakOsnovni princip postavljanja rasvjete je isti, postoji jedno glavno svjetlo koje daje veći dio rasvijetljenosti potrebne za fotografsku ekspoziciju. Ostala svjetla služe kako bi rasvijetlila duboke sjene, poslužila za dobivanje nekog efekta, definirala odbljesak u očima ili rasvijetlila pozadinu kako bi dočarala efekt dubine i odvojila objekt snimanja od pozadine. Ako pođemo od ovog jednostavnog principa postoji samo jedan način kako naučiti postavljanje fotografske rasvjete, treba odrediti poziciju glavnog svjetla u odnosu na subjekt snimanja, a zatim dodavati ostala svjetla jedno po jedno, dok ne postignemo potreban efekt. Postavimo li više svjetala odjednom nikad nećemo biti sigurni kako pojedino svjetlo doprinosi rasvijetljenosti objekta. Svaku rasvjetu trebamo izgraditi sistematično, na principima logike koju zahtijeva pojedina situacija.
Svjetlo dolazi s dvije strane © Damir Tiljak
Kako bi ilustrirali ovaj princip pogledajmo što se događa kad imamo dva svjetla istog intenziteta. Svjetlo s desne strane osvijetlit će tu stranu lica dok će lijeva strana biti u sjeni (slika u prethodnom odlomku teksta). S naše lijeve strane (na licu osobe koju snimamo to je desna strana) pojavit će se karakteristična sjena. Postavimo li drugo svjetlo, istog intenziteta s lijeve strane i osvijetlimo model samo s njim, efekt će biti isti, samo će se promijeniti smjer svjetla i sjene. Uključimo li oba svjetla, kako bi jedno osvijetlilo sjenu drugog. Ispod brade će ostati sjena u obliku trokuta, no ono što više uznemirava je kombinacija sjena ispod nosa. Ona ima oblik leptirovog krila i ostavlja dojam kao da naš model ima brkove. Nimalo laskavo za osobu koju snimamo, zar ne.

Treba dakle krenuti od glavnog svjetla i raditi korak po korak, jer ako uključimo sva rasvjetna tijela odjednom uzdamo se u metodu pokušaja i pogreške te se samo možemo nadati postizanju najboljeg efekta. Kod postavljanja studijske rasvjete treba eliminirati vanjsko svjetlo, jer ga ne možemo kontrolirati, stoga prozore treba zamračiti. Također ne treba raditi s neusmjerenim svjetlosnim izvorima u neposrednoj blizini bijelih zidova. Svjetlost će se odbiti od zidova i doći će do nepoželjnih refleksija koje je teško kontrolirati. Više o svjetlu i rasvjeti možete pročitati u našoj rubrici nauči - svjetlo i rasvjetu.

Kategorija: 
Foto Savjeti

Objavljeno: 15.03.2007.