Samogradnja ili ne?

Za aktivno bavljenje fotografijom često je potrebno puno različite i ne baš tako jeftine opreme.

Amaterski fotografi investiciju u takvu opremu ne mogu jednostavno opravdati stoga često pristupaju samogradnji. No nisu svi vješti graditelji i ne služe se svi spretno alatom. Takvi, manje spretni fotografi, često gledaju kolege kako se hvale koliko su uštedjeli samogradnjom. No postavlja se pitanje da li je samogradnja zaista velika ušteda u odnosu na kupovinu profesionalne opreme?

Kako bismo to ustanovili treba napraviti analizu s dva pristupa, amaterskog i profesionalnog. Nemojte misliti da u ovom slučaju to ima veze s kvalitetom fotografije. Amaterski fotografi ponekad imaju fotografije kvalitetnije od profesionalnih, no način na koji planiraju i organiziraju snimanje i pristup snimanju je posve drugačiji. Profesionalni fotograf najčešće ima vrlo širok spektar djelovanja pa mu treba oprema (ako još niste shvatili u ovom tekstu ne govorimo o fotografskim aparatima) koja je čvrsta i pouzdana što znači i testirana na razne uvjete rada, može funkcionirati u različitim uvjetima, na različite načine, fleksibilna je i prilagodljiva, lako se nadograđuje u širi sustav i često ju je moguće koristiti unutar više različitih sustava i zbog svega toga i prilično košta. Profesionalac to jednostavno mora imati jer mu o opremi ovisi posao. Ovdje se možda može povući i osnovno razgraničenje između profesionalnog i amaterskog fotografa. Amater najveću investiciju ima u foto aparatu, profesionalac širokog spektra investiciju podjednaku onoj koju je uložio u aparat, a često i višestruko veću, ima i u dodatnoj opremi. Naravno da postoje iznimke, pa će netko tko je specijalizirao novinsku fotografiju često svoje potrebe zadovoljiti foto aparatom, kvalitetnim setom objektiva i dobrom bljeskalicom. Razlika je i u pristupu: za amatera je primaran novac - kako jeftino napraviti ono što želi, za profesionalca je važno vrijeme - kako posao brzo i efikasno obaviti. Cilj je, naravno, uvijek isti - kvalitetna fotografija i naravno, da ne biste pomislili kako to profesionalcima nije bitno, opet novac, ali brzina i efikasnost profesionalcu daju mogućnost da napravi još i još i još posla, pa samim tim da isplati ulaganja u opremu i konačno zaradi svoju plaću.

Iz već navedenog jasno je da se niti jedan profesionalni fotograf ne bi trebao baviti samogradnjom, a što je s amaterima? Iskreno, niti oni se ne bi trebali baviti samogradnjom, osim u nekim zaista jednostavnim slučajevima. Postoji uvijek neka manjina koja se time i inače bavi, koja ima opremu, alat, znanje i vještinu. Takve osobe mogu izraditi pojedine predmete i uštedjeti, no za većinu će komplicirana samogradnja biti samo uzaludan trošak. Govorimo ovo iz iskustva osoba koje se ne smatraju šeprtljama i koje su popriličnu količinu opreme napravili sami. A onda su tu opremu i koristili, pa su koristili i profesionalnu opremu te nakon toga zbrojili 2 i 2. No da ne unosimo dodatnu zabunu trebalo bi možda definirati i što smatramo samogradnjom: pod tim smatramo izradu pomagala i opreme od sirovina i djelova koji nemaju konkretnu upotrebnu svrhu. Na primjer kupite cijevi, vijke, stege i krenete u izradu stativa. Za to će vam trebati podosta različitog materijala, alata i vještine. Rezultat nikada neće biti isti kao da ste kupili gotov proizvod, a potrošena sredstva često će biti i veća nego da ste kupili original. Vjerojatno se nekoliko vještih samograditelja neće složiti s ovim, no oni iza sebe već imaju ogromne investicije u vremenu i novcu, a i znaju gdje i kako kupiti jeftine sirovine i kako ih efikasno obraditi. No što god napravili nikad ne mogu biti sigurni kako će se to ponašati u određenim uvjetima. Tko je to spreman uštedjeti 200 kn na stativu i onda na njega montirati studijsku bljeskalicu vrijednu 5 - 10 tisuća kuna? Kad kupujete originalni stativ on ima deklariranu nosivost, a kolika je točno nosivost stativa izrađenog u samogradnji?

Sad vi naravno možete postaviti pitanje, a zašto ste se onda vi bavili samogradnjama? Zato što tada nismo znali ovo što znamo sada, zato što smo o tome trebali pisati tekstove koje vi tako rado čitate (svi vole tekstove o tome kako uštedjeti) i zato što nas je zanimalo može li se to. Rezultati našeg dugogodišnjeg iskustva jesu: samogradnja se ne isplati, dobra profesionalna oprema je dugoročna investicija, često za cijeli život i dugoročno gledajući početna ušteda u samogradnji se često pretvori u gubitak.

A što je s onim jednostavnim slučajevima spomenutim na početku i koji su to slučajevi? To su zaista jednostavni oblici samogradnje, na primjer reflektirajuće plohe ili difuzori. Njih je ponekad moguće izraditi i bez alata, ne zahtjevaju posebnu spretnost ili znanje, u upotrebi su se često pokazali efikasnim koliko i profesionalni sustavi, ponekad čak i efikasniji, ali nikada nisu tako praktični i naravno nisu podešeni za točno određenu svrhu. No ipak postoji jedan oblik uvjetno rečeno samogradnje koji možemo preporučiti, to zapravo i nije samogradnja, nego prenamjena, odnosno korištenje predmeta koji prvobitno nisu bili namjenjeni u fotografske svrhe. Ako malo pogledate oko sebe ima ih mnoštvo, a mi ćemo puno njih i predstaviti. Pojedini su predmeti unutar fotografskog djelovanja iskoristivi za specifične namjene, nikada nisu tako univerzalni i specijalizirani kao profesionalna oprema, ali ih često bez problema možemo dobro iskoristiti i uglavnom malo koštaju.