UV fotografija

Kod ovog tipa fotografije objekt snimanja "osvijetljen" je UV zračenjem.

Za razliku od fotografije u infracrvenom području, kod koje uklanjamo vidljivi dio spektra i na foto osjetljivom mediju registriramo emisiju odnosno refleksiju bliskog infracrvenog područja, pod pojmom UV fotografija najčešće se podrazumijeva fotografija u vidljivom dijelu spektra pri čemu je objekt snimanja "osvijetljen" UV zračenjem. Problem koji se javlja prilikom snimanja u UV području je apsorpcija stakla. Obično staklo je propusno na UV zračenje do valnih dužina od otprilike 350 nm, što je sasvim dovoljno da nam kod fotografiranja nebo bude prejako eksponirano, ali nije dovoljno za pravo snimanje u UV području. Zato se kod tipa UV fotografije o kojoj govorimo u ovom tekstu koristimo karakteristikom koju imaju neki materijali, a koja se očituje u tome da apsorbiraju UV zračenje i tako primljenu energiju emitiraju u vidljivom dijelu spektra. Na taj način objekt osvijetljen UV zračenjem može emitirat vidljivo svjetlo različitih boja i karakteristika koje daju prilično drugačiju sliku od one na koju smo navikli. Postoji naravno i prava UV fotografija kod koje, uz upotrebu filtra koji propušta samo UV zračenje, objektiva izrađenih od kvarcnog stakla i filmova osjetljivih na UV zračenje možemo snimati u UV području. Taj tip fotografije ima svoju primjenu u medicini, forenzici i kriminalistici. Upotreba u klasičnom fotografskom izričaju vrlo je ograničena stoga ćemo se u ovom tekstu zadržati na već spomenutom tipu UV fotografije koji je u najširoj upotrebi.

Odlučite li se poigrati "vidljivom UV fotografijom" odnosno snimanjem efekta fluorescencije najveći problem s kojim ćete se susresti je izvor svjetla. Postoje različiti izvori svjetla koji emitiraju u UV području, no za ovaj tip fotografije možemo preporučiti samo jedan izvor. To je takozvano crno svijetlo (black light) koje je u širokoj upotrebi za scenske efekte na koncertima, kazališnim predstavama i noćnim klubovima. Preporučamo fluo cijevi koje proizvodi kompanija Osram. Moguće ih je kupiti u trgovinama koje prodaju rasvjetu. Oznaka im je L 36W/73, izgledaju kao da su od crnog stakla, a po uključenju imaju tamno plavu boju. Cijena im je 250 kn, što nije malo ako se želite poigrati ovim tipom rasvjete jer će za razinu svjetla pri kojoj je moguće snimati trebati bar tri cijevi. Sve fotografije na ovoj stranici snimljene su uz takvu rasvjetu. Na raspolaganju su bile tri cijevi, a kako bi što bolje iskoristili oskudno svjetlo koje one emitiraju usmjerili smo ga reflektorima izrađenim od stiropora. Ekspozicije su bile u rasponu od 1/20 do 1/60 sekunde za otvore zaslona f/1,7 do f/2,8 uz osjetljivost od ISO 200 i 400. Napominjemo da je ovo jedini izvor UV svjetla koji je relativno siguran prilikom upotrebe. UV zračenje štetno je za oči, a ove su fluo cijevi napravljene za upotrebu u javnim prostorima te je njihov emisioni spektar podešen tako da je bez štetnih posljedica moguće duže vrijeme provesti pod njihovim osvjetljenjem. U skladu s normama ACGIH i DIN 5031, maksimalna dozvoljena izloženost po danu je 3 sata na udaljenosti od 10 cm i 44 sata na udaljenosti od 100 cm kako bi se izbjeglo oštećenje vida.

Drugi bitan čimbenik je aparat kojim snimamo. Možemo koristiti digitalni foto aparat ili snimati na filmu. Budući da zapravo snimamo u vidljivom djelu spektra to i nije toliko važno sve dok možemo kontrolirati količinu UV zračenja koje dolazi do filma ili čipa. Scena koju snimamo osvijetljena je UV zračenjem i s nešto vidljivog ljubičastog svjetla. Iako je nama zanimljiva fluorescencija moramo biti svjesni da će neželjeno UV zračenje vjerojatno pronaći put do objektiva i osvijetliti film ili čip. Kako je zračenje prilično intenzivno može se dogoditi da pokrije efekt kojeg želimo snimiti. Zato se preporučuje na objektiv postaviti UV filtar, a u nekim slučajevima i svjetlo žuti filtar koji će ukloniti intenzivnu plavu i ljubičastu boju. Kod većine digitalnih foto aparata nije moguće na objektiv postaviti filtar, stoga treba odabrati onaj koji ima ugrađenu UV filtraciju na samom CCD-u. Na žalost proizvođači ne smatraju da je takve stvari potrebno specificirati pa vlasnicima digitalnih foto aparata ne preostaje drugo nego da aparate testiraju. Slična je stvar i sa filmovima. Neki filmovi kao što je Fuji RTP 64 su senzibilizirani u UV području i namijenjeni su pravoj UV fotografiji. S takvim je filmovima upotreba UV ili svjetlo žutog filtra obavezna.

Za kraj još treba odrediti ekspoziciju. Gotovo svi svjetlomjeri osjetljivi su na UV zračenje pa će, ako nemate UV filtar na objektivu pokazati višu razinu svjetla. Tako će doći do podekspozicije u odnosu na vidljivi efekt fluorescencije. Kod digitalnih foto aparata tu je pojavu moguće uočiti na LCD zaslonu, no ipak pripazite. Ako želite efekt fluorescencije iskoristiti u potpunosti za vrijeme snimanja sva ostala svjetla morate ugasiti. To znači da ćete raditi u uvjetima slabog svjetla u kojima će zaslon digitalnog foto aparata izgledati svjetliji.

Nepoznanica je mnogo pa je osnovni recept kod ovog tipa fotografije eksperiment. Pri tome ne mislimo samo na kombinaciju aparat – film nego i na materijale koje koristimo kao rekvizitu prilikom snimanja. Neki će materijali reagirati na UV zračenje jače od drugih, koža će uglavnom ostati tamna, osim ako nije namazana nekim sredstvom koje fluorescira, papir i bijela tkanina često će biti izrazito svijetli, gotovo blješteći dok će umjetne mase dati vrlo različite efekte. Ako ste u doba karnevala nabavili boje koje svijetle u mraku one će se pokazati idealne za UV fotografiju, ako ih nemate nemojte ih ni tražiti jer su ih već povukli u skladišta i pustit će ih u prodaju tek kad dođe iduće karnevalsko razdoblje, umjesto njih možete koristiti markere za označavanje teksta. Preporuka, posjetite trgovine likovnim potrepštinama i potražite sve što je fluorescentno.